Rado i sa nostalgijom sjećam se svog djetinjstva.  Ulice i dvorišta puna djece, smijeh i dernjava u zraku, nožice poskakuju, ručice mašu.  Igre su bile nebrojene: gumi-gumi, školica, graničar, Barbike, autići, lovice, pletenje cvjetnih vjenčića na livadi, kuhanje u blatu… ma ne mogu ih ni nabrojati.



Mame su zvale s prozora na ručak, mi se nismo dali. Bilo nam je teško rastati se i na tih par minuta.

Prisjećajući se tih trenutaka, često govorim svom Ivanu neka uživa u djetinjstvu. Sada kada mu je duh vedar  i dječji, radoznala glavica prepuna luckastih ideja, kada istražuje svoje interese i svijet oko sebe, neka iskoristi vrijeme dok je dijete.  Prepuna emocija , nailazim na njegov zbunjeni pogled. Tek kimne glavom kao da me razumije i uzima svoj tablet, konzolu, mobitel… i povlači se u sobu objašnjavajući kako ide iskoristiti vrijeme za igru i zabavu. 




Svjesna sam novog, modernog vremena, napretka tehnologije i interesa današnje djece. Generacijski jaz uvijek će postojati. Iako moje djetinjstvo nije bilo baš tako davno (moja slobodna procjena J), osjećam se kao da je miljama daleko. Čini mi se kao da će ovi maleni ljudi postati roboti.




Neupitno je kako tehnologija donosi brojne koristi, olakšava svakodnevni život, povezuje svijet i omogućuje dostupnost informacija u svakom trenutku, no ista u dječjim rukama često preraste u ovisnost sa brojnim neželjenim posljedicama.  Uloga roditelja u tom trenutku je ključna.

Ne želim to svom djetetu. Iako njegovo vrijeme itekako ispunjava moderna tehnologija bilo kroz obrazovanje, bilo kroz igre u slobodno vrijeme, moja je energija čvrsto usmjerena u odgoj koji uključuje boravak u prirodi, učenje svakodnevnim aktivnostima u i izvan kuće. 




No katkada je to zaista teško. Njegov otpor meni i privlačenje virtualnom su divovski i to me plaši.





Imate li Vi takvih iskustava? Kakva su Vaša razmišljanja? Rado bih čula pokoji savjet, stoga Vas čekam u komentarima!

3 komentara:

  1. I ja imam slične bojazni, posebno zato što vidim da malcima stalno treba neka akcija. Mi doma nemamo TV, ali imamo laptop, tablet i mobitele. I iako naš bebač ima tek tri mjeseca, već je skužio da mama i tata gledaju u neki ekran i da im je to jako zanimljivo. Kao nastavnica u školi imam priliku vidjeti posljedice neumjerenog korištenja moderne tehnologije kod djece. I zato svaka čast na ustrajnosti oko odlazaka u prirodu.
    Vjerujem da će se to isplatiti!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Magdalena, hvala na komentaru! Mislim da vi, profesori u školi, najbolje možete svjedočiti ponašanju današnje djece, ali imate i veliku ulogu u sudjelovanju u njihovom odgoju, na čemu vam možemo biti uvelike zahvalni. Bitna je ravnoteža u svemu te pravovremeno i pravilno usmjeravanje.
      Veliki pozdrav! :)

      Izbriši
  2. I ja imam slične bojazni, posebno zato što vidim da malcima stalno treba neka akcija. Mi doma nemamo TV, ali zato imamo laptop, tablet i mobitele. I iako naš bebač ima samo tri mjeseca, već je skužio da mama i tata gledaju u neki ekran i da im je to jako zanimljivo, pa želi i on. Kao nastavnica u školi često vidim posljedice neumjerenog korištenja moderne tehnologije kod djece. Mislim da roditelji puno mogu učiniti vlastitim primjerom. I zato svaka čast na ustrajnosti oko odlazaka u prirodu. Lako je popustiti. Vjerujem da će se Vaša ustrajnost isplatiti!

    OdgovoriIzbriši

Privacy Policy: We do not share personal information with third parties nor do we store information we collect about your visit to this blog for use other than to analyze content performance through the use of cookies, which you can turn off at anytime by modifying your Internet browser's settings. We are not responsible for the republishing of the content found on this blog on other Web sites or media without our permission. This privacy policy is subject to change without notice.

HELLO HOME © design by Blog Milk