Living with less - my story

19 studenoga, 2017




“There are two ways to be rich: One is by acquiring much, and the other is by desiring little.” —Jackie French Koller



Isprva je sve započelo slučajno i spontano, no sada kada na to gledam, dogodilo se u pravom trenutku i nužnom potrebom za promjenom vlastite percepcije i načina života.  

Naime, vrsta sam osobe koja se lako vezala za bilo što - stvari, osobe, događaje….  Još kao djetetu mi je bilo žao baciti papirić u smeće, razmišljala sam kako će mu tamo biti ružno i radije sam ga nosila u džepu. Tako sam znala imati pune džepove papirnatih maramica, omota od slatkiša, računa, listova pogrešno napisanih riječi… i sa takvim džepovima izgledala sam smiješno. Ljudi su se pitali što to nosim u džepovima, djeca su me znala zadirkivati,  a mama se uvijek ljutila kada bi stavljala rublje u pranje. No, to meni nisu bili razlozi za promjenu navika, štoviše sakupljala sam sve i svašta.

Kasnije, tijekom mog odrastanja, ta se navika u prenesenom značenju ponavljala u svim aspektima moga života.  Moji prepuni džepovi preslikali su se na glavu punu obaveza i zadataka koje sam si često sama dodatno i nepotrebno nametala.  Život mi je ispunjavala golema masa  ljudi iz koje nisam mogla razabrati iskrene prijatelje, moja svakodnevica je bila šuma u kojoj nisam vidjela drveće. U masi svega oko sebe bila sam, jednostavno rečeno, izgubljena. 




Kada sam po prvi puta postala majkom, isti model se nastavio sa izgovorom kako svom djetetu želim omogućiti sve što mogu i što mu treba, nisam htjela dopustiti da u bilo čemu oskudijeva i često sam njegove zadatke iz predostrožnosti i suosjećanja obavljala umjesto njega. 

Životni prostor je bio pun nepotrebnih stvari i unatoč tome, nepromišljeno sam unosila samo nove. Moja energija, vrijeme i emocije bili su potrošeni na nebitno, a ja iscrpljena, izgubljena, nezadovoljna. Istovremeno, moje je dijete raslo kao gljiva i često bi me puta mimoišli njegovi uspjesi, misli, bolesti… Tete u vrtiću, bake i djedovi u to su vrijeme bile osobe sa kojima je provodio najviše vemena i od njih sam slušala koliko je dobar i napredan. Iz njegovih sam radova iščitavala njegov pogled na svijet. Željela sam to sama otkrivati, biti uz njega u ključnim trenucima i prepoznavati njegov potencijal, no zajedničkog vremena bilo je sve manje. 

Tada sam shvatila koliko je potrebno promijeniti prvenstveno sebe, a zatim i očistiti okružje od svakog viška koji mi nepotrebno odvlači vrijeme i pažnju.
U prirodi je čovjeka uvijek težiti boljem, no zapravo je pravi uspjeh u postizanju ravnoteže, kvalitetno provedenim trenucima sa svojim najbližima, te osobnom zadovoljstvu. 

Bolovanje tijekom druge trudnoće bio je prijelomni trenutak između dotadašnje i nove mene. Moje nadolazeće vrijeme ispunjavali su isključivo trenuci sa obitelji, stanje u kojem sam se nalazila donijelo mi je smirenje i realne mogućnosti za potpunim resetom. Prihvatila sam filozofiju minimalizma i iako mi je na prvu djelovao nespojiv sa mojim stilom života, polako sam mu se prepustila. Stambeni prostor ispraznila sam od svih nepotrebnih stvari i usrećila mnoge kojima su iste bile zaista potrebne. Time sam stvorila prostor za igru i kreativnost sa tada već dvoje djece. Na posao sam se vratila ispunjena pozitivnom energijom i spremna na nova učenja i početke. Stvorila sam vrijeme samo za posao, ali sam i naučila kako ga ostaviti iza sebe kada radni dan završi. 




Živeći sa manje dobila sam upravo više. Dobila sam ono što uz cjelodnevni rad, bezbrojne obaveze i više novca nisam nikako mogla imati - vrijeme za sebe i svoje najdraže, unutarnju ravnotežu i mir, sreću i zadovoljstvo, te spoznaju o svim blagodatima jednostavnog načina života.



Broj komentara: 6

  1. Čestitam Irena <3! Želim ti i dalje sreću, mir i zadovoljstvo sa svojim najdražima i samom sobom. Puno pozdrava draga!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, draga Biljana! Radujem se našoj sljedećoj radionici koja mi je također na popisu želja ❤️

      Izbriši
  2. Divno si napisala draga, baš mi je drago da si našla svoju pravu meru, ravnotežu i mir, jer ponekad (ustvari uvek) je najteže promeniti sebe! Uživaj u svojoj porodici i odrastanju dečice punim srcem jer ti trenutci su neprocenljivi i previše brzo prolaze. Veliki pozdrav! <3

    OdgovoriIzbriši
  3. izvrstan post! slazem se da je u manjem-više :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na čitanju i komentaru. Svako dobro Vam želim :)

      Izbriši

Privacy Policy: We do not share personal information with third parties nor do we store information we collect about your visit to this blog for use other than to analyze content performance through the use of cookies, which you can turn off at anytime by modifying your Internet browser's settings. We are not responsible for the republishing of the content found on this blog on other Web sites or media without our permission. This privacy policy is subject to change without notice.

Latest Instagrams

© HELLO HOME. Design by FCD.